Da li Amazonov "zapaliti" signalizira smrt putujuće korice?



We are searching data for your request:

Forums and discussions:
Manuals and reference books:
Data from registers:
Wait the end of the search in all databases.
Upon completion, a link will appear to access the found materials.

Ja radim u izdavačke industrije, a takođe sam i entuzijastičan čitač - nije čudo što sam duboko uleteo u kolena Kindle špekulacije u posljednjih nekoliko sedmica.

Kindle je novi prenosivi uređaj za čitanje Amazona; manja je i lakša od knjige, a sadrži preko 200 naslova.

Druge kompanije su u prošlosti lansirale slične, relativno neuspješne proizvode, ali Kindleova povezanost s prodavačkim gigantom Amazonom čini da se ljudi pitaju može li to biti uređaj koji zapravo redefinira način na koji čitamo.

Na poslu smo svi razmatrali Kindleove implikacije na objavljivanje, ali niko od nas ne može lično zamisliti ovaj novi gadget koji zamenjuje taktilno uživanje uvijanja u našim omiljenim stolicama dobrom knjigom.

Nije samo da volim uvezane i ispisane stranice kao fizičke predmete. Djelomičan sam i s čitanjem knjiga u kadi, gdje mogu samo zamisliti da bi bacanje Kindlea u vodu bilo mnogo traumatičnije iskustvo od bacanja, recimo, Đavola nosi Pradu.

Ali to je više od toga; knjige su u prilogu mojih sjećanja. Kad gledam svoje drvene police za knjige, sjećam se gdje sam i kad pročitao određenu knjigu i čitav prizor iz moje prošlosti projurio kroz fotografski snimak.

U potrazi za savršenom Backpacking knjigom

Razmišljao sam o ovom odnosu prema knjizi i o tome gde bi se Kindle mogao uklopiti u moj svet kad sam se prisjetio dviju godina koliko sam proveo backpakirajući po tri kontinenta.

To je bilo točno prije nego što sam preuzeo posao od 9 do 5 i morao sam se brinuti o stvarima poput budućnosti čitanja.

Dok sam se pripremao za ovo putovanje, najveća dilema za pakiranje s kojom sam se suočila bila je pronalaženje knjige koju knjigu ubaciti u već prepuni ruksak koji nije veći od prtljaga koji većina ljudi uzima za vikend u prirodi.

Najveća dilema s ambalažom s kojom sam se suočio bila je otkrivanje koju knjigu ubaciti u ionako prepun ruksak

U mislima sam spakovao knjigu, jedinu knjigu koju bih mogao pročitati u narednim mjesecima. Trebam li donijeti rat i mir? Ili se možda Finneganci probudi? To su bili jedini koji će mi možda trebati dvije godine da završim.

Nakon što je diplomirao na fakultetu B.A. na engleskom jeziku, namjeravao sam odabrati i tekst koji će postići sljedeće ciljeve:

  • pokažite svim ekscentričnim intelektualcima emigrantima koje sam na putu trebao upoznati da sam bio pametan i zanimljiv
  • zabavlja me nakon višestrukog čitanja
  • i biti dovoljno lagana da mi nije bilo potrebno vidjeti kiropraktičara do kraja života kad bih se vratio kući.

Bilo je jasno da su rat i mir i Finnegansovo buđenje bili preteški (a također sam imao ozbiljne sumnje da bih zapravo uživao čitati ih) pa sam se na kraju smjestio na Gulliverovim putovanjima. Doimalo me se ozbiljnim, ali ugodnim čitanjem i definitivno prikladnim izborom s obzirom na avanture kojima sam se nadao da ću doživjeti.

"Hej, želite da trgujete?"

Podsjetivši na dane koje sam proveo razmišljajući o ovoj odluci, natjerao me da pomislim kako će možda mobilna knjižnica Kindle imati mjesto u mom ruksaku - ako ikad ponovo skinem na duže vrijeme. Ali tada sam se setio svog stvarnog iskustva čitanja u inostranstvu.

Treće noći u hostelu u Irskoj neko me je pitao želim li trgovati Gulliverovim putovanjima za kopiju The Hill Bachelors vodenih zapisa. Stranice su joj bile natečene i meke, a izgledao je mračno i tajanstveno, upravo se tako osjećao u vezi s Galwayom u tom trenutku.

Došao sam sam i mokar i već danima sam lutao gradom. Bila sam previše nesigurna u svojoj okolini da bih se sprijateljila ili udobno jela sam.

Moje početno uzbuđenje počelo je ustuknuti usamljenosti, pa sam se oslobodio kad se ovaj stranac približio donjem ležaju gdje sam se pretvarao da čitam Swifta (ali stvarno razmišljajući o povratku kući u poznati krevet i postojanje).

Trebao sam komunicirati s nekim. Ali trgovina?

Oprezno sam predao svoju knjigu. Bilo je pogrešno pustiti dječaka čije ime nisam ni poznavao da ode sa svojom pričom - s onim što sam smislio kao konačnu knjigu koja će me pratiti tokom mog putovanja svijetom.

Ali nakon što sam to pustio osjećao sam se oslobođeno.

Nakon trgovine počeli smo razgovarati odakle smo i što radimo u Irskoj, a nekoliko sati kasnije večerao sam i pio s njim i njegovim prijateljima.

Globalna zajednica čitalaca

Te noći sam otkrio da se u svijetu backpakiranja statička pravila vlasništva više ne primjenjuju. Ovo je bio samo početak mnogih suspenzija stvarnosti u kojoj sam živio od kuće.

Tekstovima se trgovalo neslavnom brzinom, krećući se od ruke do prljave ruke dok smo ih proždirali dugim vožnjama autobusima kroz Outback i hladne noći u Andama.

Turistički hosteli, turistički uredi za turiste i čak restorani imali su okretne police za knjige gdje su vas ohrabrili da ostavite jednu ili dvije svoje knjige u zamjenu za jednu od njih.

Ali tamo se nije zbivala prava radnja. Radilo se o zamjenama knjiga između putnika.

Knjige su bile posebna vrsta valute u zemlji prolaznih

Ovdje je trgovanje omogućilo jednostavan način za razgovore i prijateljstva. Knjige su bile posebna vrsta valute u zemlji prolaznih - poput čiste majice ili saznanja koji bi vas turistički operateri oduzeli.

O knjigama se sudilo ne samo po sadržaju, već i po težini i popularnosti.

Jedan Grisham-ov naslov mogao bi vam dobiti dvije ili tri knjige u zamjenu u Australiji, isto toliko i za Allende u Južnoj Americi. Knjige Michaela Moora uvijek su lebdjele okolo. Dečje knjige na španskom bile su hit u Argentini, gde su se mnogi od nas borili da nauče jezik.

Jednom sam se tri nedelje zaglavio u knjizi Judy Blume (nemoj da grešim, ja sam veliki navijač Superfudgea) dok nisam naleteo na sredovečnog Nemca koji je vikao "Yudi Blume, Yudi Blume" i gurnuo a nošena kopija nečega na njegovom maternjem jeziku.

Mi backpackeri stvorili smo vlastitu listu bestselera i konkurencija je bila žestoka. Čitao sam knjige koje sam oduvijek želio pročitati i one za koje nikad nisam znao da postoje.

Putujući život knjiga

Posljednjeg dana u Sydneyju trgovao sam Lovely Bones-om ne bez moje kćeri.

Otvorio sam prvu stranicu nove polovne knjige. U njemu je neko napisao „Auckland, Novi Zeland“, a ispod toga je neko drugi stavio „Milford, Novi Zeland“. Unosi su se nastavljali i nastavljali preko Novog Zelanda, Balija i Australije, radeći prstom do prve prazne stranice i prelazeći na naslovnu stranicu.

Čitava geografska istorija knjige bila je tu. Bilo je kao da se sam tekst pretvorio u putnika.

Upravo tada nisam mogao smisliti ništa depresivnije od toga da ga stavim na policu i ostavim da ovdje netakne netaknut iz godine u godinu.

Čitao sam knjigu u avionu JFK-u. Pre nego što sam je predao zbrinutoj mladoj ženi koja je izuzimala svoj ogroman ranac iz transportne trake, pročistila sam u njemu „New York City“. A onda sam je poslao u svijet osjećajući se kao da sam ostavio djelić sebe na svojim stranicama.

Neki dio mene otputovao bi u daleke gradove dugo nakon što sam se vratio u rutinu svog ustaljenog života.

Shvatio sam da se za vrijeme putovanja čitava dinamika čitanja promijenila zbog mene - knjiga je sada posjedovala dio mene, a ne obrnuto.

To je bila samo jedna od mnogih promena perspektive.

Čak i dok Kindle pruža jednostavan (i lagan) pristup bogatstvu knjiga - propustio bih čitavo neobično iskustvo koje je, barem za mene, bio veliki deo avanture.

Šta ti misliš? Hoće li digitalno čitanje s vremenom zamijeniti papirnate knjige? Podijelite svoje misli u komentarima!

Rachel Friedman's Pisanje o putovanjima objavljeno je u Get Lost Magazine, Arizona Republic i Clever Magazine. Bavi se izdavačkom djelatnošću i trenutno piše knjigu o backpackingu - vrsta motociklističkih dnevnika susreće Devil Wears Prada-minus svu skupu odjeću.



Prethodni Članak

Napunite tijelo i baterije

Sljedeći Članak

Lokalno pranje: Kupujte lokalno u vašoj prodajnoj kući